O našoj Veri Kondić
U neverici da se uživo više nećemo sresti sa našom Verom, sećamo se da smo se uvek radovali našim zajedničkim susretima. Energičnošću, osmehom, toplinom, vedrinom, noseći neobičnu maramu, šešir i zanimljiv nakit, uvek je širila optimizam i veru u život.
Vera Kondić je verovala u psihologiju rada. Vera je volela raznovrsnost psihologije rada – mogućnost da istovremeno bude istraživač, da se bavi zaposlenima, selekcijom, obukom, savetovanjem, adaptacijom, karijerom, komunikacijom, bezbednošću na radu, medijacijom, dobrobiti zaposlenih, zlostavljanjem na radu. Vera je utkala perspektivu psihologije rada u rad sindikata nesebično se boreći za prava zaposlenih i sarađujući sa stručnjacima različitih profila. Čak je umela da se našali da je “rođena kao psiholog, a da će umreti kao pravnik”. Bila je dobar kolega, saradnik, uvek pristupačna, energična i empatična. Imala je mnogo kreativnih ideja koje je nesebično delila sa svima boreći se za dobrobit zaposlenih i poboljšanje radnih uslova. Kako u svakodnevnom radu, tako i u Društvu psihologa i Centru za primenjenu psihologiju, na sastancima Sekcije za psihologiju rada, na saborima i drugim stručnim skupovima, otvarala je važne teme i nudila konstruktivna rešenja za koja se i sama zalagala na svim potrebnim nivoima. Rado se odazivala da kolegama i studentima psihologije održi predavanja o novim problemima kojima se bavila. Sledeći svoju profesionalnu radoznalost, uvek je bila otvorena da se usavršava i čita sve što bi moglo da joj pomogne u ostvarivanju misije – kako učiniti život na radu boljim. Umela je da teorijski utemelji praktične probleme kojima se bavila. U svojim nastojanjima da učini znanja iz psihologije rada utemeljenim, Katedri za psihologiju rada Odeljenja za psihologiju Filozofskog fakulteta u Beogradu otvarala je pristup istraživanjima koja su bila usmerena na praktično rešavanje problema. Zahvalni smo joj za inovativna istraživanja iz oblasti psihologije rada i organizacije koja su imala širi odjek u domaćem svetu rada. Njen doprinos u razumevanju, istaživanju i rešavanju problema diskriminacije, zlostavljanja, bezbednosti i zdravlja na radu je temeljan i nemerljiv. Radeći na ovim problemima i na ovaj način Vera je gradila je svoj profesionalni identitet i autoritet.
Svojim pristupom Vera Kondić je živela paradigmu psihologa rada kao naučnika, praktičara i humaniste. Svi naši susreti i saradnja sa Verom suštinski su odražavali njenu misiju. U poslednjem kontaktu koji smo imali u avgustu 2021. godine, raspravljali smo o tome na koji način psihologija rada i organizacije može zakonski biti uključena u oblast bezbednosti na radu. U svojim nastojanjima pokušala je da, kao i uvek, bude posvećen i dobar kolega misleći pri tome i na buduće psihologe rada i na njihovo mesto i ulogu u novom svetu rada. Na kraju, dovoljno je reći da nam je Vera svima ulivala veru u to da je blistavo živeti svoj poziv koji je u njenom slučaju bio jedan izazovan i posvećen karijerni put posut zvezdama. Nomen est omen.
Milica Vukelić, Svetlana Čizmić, Ivana Petrović, Milanko Čabarkapa
Seminar za psihologiju rada, Odeljenje za psihologiju, Filozofski fakultet u Beogradu